Osnovno obilježje financijskog leasinga je da korisnik leasinga kupuje objekt leasinga, a leasing društvo odmah na početku izdaje račun za predmetni objekt leasinga.
Osnovicu za obračun kamata predstavlja kompletna vrijednost objekta leasinga s uključenim PDV-om. U praksi, najčešći slučaj je financijski leasing s učešćem, na temelju kojeg se ugovara sudjelovanje korisnika leasinga u financiranju u određenom postotku nabavne vrijednosti sredstva. Korisniku leasinga se za iznos učešća umanjuje glavnica, odnosno osnovica za obračun kamate. Pravno vlasništvo nad objektom leasinga prenosi se podmirenjem zadnje rate i svih obveza po ugovoru.
Financijski leasing (najam), najmoprimac evidentira u svojim poslovnim knjigama kao imovinu i kao dugoročnu obvezu po osnovi nabavljene imovine. Troškovi koji nastaju prilikom pregovaranja i osiguranja ugovora o leasingu (konzultantski troškovi, odvjetničke usluge, transportni troškovi, naknada za obradu predmeta najma) jesu izravni troškovi koji povećavaju vrijednost (trošak nabave) unajmljenog sredstva. Iznos dugoročne obveze smanjuje se otplatom leasing rata tako da se dio rate prikazuje kao otplata glavnice, a dio kao trošak kamate za razdoblje. Iskazivanjem dugoročne obveze u bilanci pogoršava se najmoprimčev stupanj zaduženosti, što je jedan od glavnih nedostataka financijskog leasinga. Međutim, kod financijskog leasinga najmoprimac ima pravo obračunati amortizaciju te je prikazati kao trošak u svom računu dobiti i gubitka.