Operativni leasing je ugovor o najmu kojem je osnovni smisao korištenje predmeta leasinga u njegovom najboljem vijeku trajanja, ali bez stjecanja vlasništva.
Operativni leasing u praksi se često poistovjećuje sa zakupom (najmom). No, razlika je u fleksibilnosti i prilagodljivosti u korist operativnog leasinga, dok je ugovor o zakupu u velikoj mjeri standardiziran odredbama Zakona o obveznim odnosima. Svrha ugovora o operativnom leasingu je financiranje najmoprimatelja leasinga, a ne stvarno iznajmljivanje sredstva.
Najčešće korišteni oblik operativnog leasinga je operativni leasing s jamčevinom. Davatelju leasinga ugovorena jamčevina služi kao osiguranje u slučaju neredovite naplate potraživanja ili ostalih potencijalnih rizika koji ostaju na leasing društvu.
Važni je naglasiti da veći dio rizika ali i koristi koje su povezane s vlasništvom nad sredstvom koje je predmet leasinga, ostaje na najmodavcu. Primatelj leasinga kod ove vrste leasinga nema određenu opciju kupnje objekta leasinga te se nakon isteka ugovorenog roka trajanja leasinga, predmet leasinga vraća davatelju leasinga. Postoji mogućnost da korisnik leasinga otkupi predmet leasinga nakon isteka ugovora, ali isključivo po cijeni koja predstavlja tržišnu cijenu tog sredstva u trenutku otkupa.
Računovodstveni tretman operativnog leasinga, bez obzira na to što primatelj leasinga ostvaruje sve koristi od predmeta leasinga kao da je njegov, nalaže iskazivanje samo troška najma u računu dobiti i gubitka, što je jedna od velikih prednosti operativnog leasinga. Tako društvo ne iskazuje obvezu za najamninu tijekom čitavog razdoblja ugovora o leasingu (ta obaveza se iskazuje postupno po primitku mjesečnog računa), što znači da ima bolji kreditni rejting i dodatni prostor za eventualno drugo zaduživanje.